-
1 skin
[skin] 1. noun1) (the natural outer covering of an animal or person: She couldn't stand the feel of wool against her skin; A snake can shed its skin.) koža2) (a thin outer layer, as on a fruit: a banana-skin; onion-skins.) lupina3) (a (thin) film or layer that forms on a liquid: Boiled milk often has a skin on it.) koža2. verb(to remove the skin from: He skinned and cooked the rabbit.) odreti- skin flick
- skin-tight
- by the skin of one's teeth* * *I [skin]noun(človeška) koža; anatomy sloj kože; živalska koža, krzno; meh (za vino); slang pivo; slang konj, kljuse; jocosely fant; slang lopov, slepar; botany kožica, luščina, lupina; površina; nautical lesena ali železna oblogathe outer skin — pokožnica, koža vrhnjica, epidermagold-beater's skin — tanka membrana, v kateri se pri kovanju ločujejo lističi zlatawith a whole skin — s celo kožo, nepoškodovanto be in bad skin figuratively biti slabe voljehe is only (he is nothing but) skin and bone — sama kost in koža ga je, zelo mršav jeto escape by the skin of one's teeth — za las odnesti zdravo (celo) kožo, uiti nevarnostiit gets under my skin figuratively colloquially jezi me, razburja meto get under one's skin colloquially iti komu na živce, jeziti (boleti) kogahe has a thick skin — on ima debelo, neobčutljivo kožo, naravoto jump (to leap) out of one's skin figuratively skočiti iz kože, biti ves iz sebe (od veselja, od nestrpnosti, od jeze itd.)to save one's skin, to come (to get) off with a whole skin — célo, zdravo kožo odnestinear is my shirt, nearer my skin figuratively bog je najprej sebi brado ustvaril; vsak je sebi najbližjiII [skin]transitive verb & intransitive verbdati iz kože, odreti; odrgniti, oguliti si kožo; olupiti; slang odreti, prevarati, oslepariti, izropati; American colloquially prekositi; colloquially sleči tesno obleko; prekriti s kožo ( over)to skin alive — živega iz kože dati, figuratively popolnoma potolči, premagatito skin a flint figuratively zelo skopariti, biti zelo skopuški (stiskaški) v vsem -
2 lath
I [la:m]nounletvaII [la:m]transitive verbobiti z letvami -
3 skeleton
['skelitn]1) (the bony framework of an animal or person: The archaeologists dug up the skeleton of a dinosaur.) skelet2) (any framework or outline: the steel skeleton of a building.) ogrodje•* * *I [skélitən]1.nounskelet, okostnjak; suhec, mršavec; lesnati del rastline; okostje, ogrodje (ladje, letala), rebra (dežnika); figuratively skica, osnutek; figuratively družinska sramota, mučna tajnost; military & nautical kadera skeleton at the feast figuratively nekdo (nekaj), ki družbi kvari veselje; prikazen (duh) preteklostia skeleton in the cupboard (closet) (in the family, in the house), family skeleton — tajna žalost ali sramota v družinihe was reduced to a skeleton — postal je pravi skelet, sama kost in koža ga je;2.adjectiveskeleten; economy juridically okvirenII [skélitən]nounsport skeleton (nizke športne sani)
См. также в других словарях:
kóža — e ž (ọ) 1. tanjša prevleka, sestavljena iz več plasti, na telesu a) človeka: odrgniti, opraskati si kožo; ekspr. vrv mu je posnela kožo z roke; prerezal si je samo kožo; zlomljena kost mu štrli iz kože; izsušena, uvela, ekspr. utrujena koža; ima … Slovar slovenskega knjižnega jezika
kóst — í ž (ọ̑) 1. vsak od delov, ki sestavlja okostje človeka in nekaterih živali: zlomiti si kost; lobanja je iz osmih kosti; podolgovata, sploščena, štirioglata kost; prelom kosti; mišice in kosti; na vsako besedo je prežal kakor pes na kost; suha… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
koža — kȍža ž <G mn kȏžā> DEFINICIJA 1. organ koji je ujedno vanjska površina tijela čovjeka i životinje 2. taj dio tijela oderan sa životinje, sirov ili industrijski prerađen SINTAGMA bijela (crna, žuta, crvena) koža boja puti čovjeka bijele… … Hrvatski jezični portal
kost — kȏst ž <I kȍsti/kȍšću, N mn kȍsti, G kòstī/kòstijū> DEFINICIJA 1. tvrdi dio tijela od kojeg se sastoji skelet [ključna kost; bedrena kost] 2. (mn) a. tijelo b. trup, prsni koš [pasti na kost] SINTAGMA riblja kost uzorak (tkanine, na… … Hrvatski jezični portal
kôst — ž 〈I kȍsti/kȍšću, N mn kȍsti, G kòstī/kòstijū〉 1. {{001f}}tvrdi dio tijela od kojeg se sastoji skelet [ključna ∼; bedrena ∼] 2. {{001f}}〈mn〉 a. {{001f}}tijelo b. {{001f}}trup, prsni koš [pasti na ∼] c. {{001f}}posmrtni ostaci onoga koji je… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sám — 1 a o tudi ó zaim. (ȃ á) 1. izraža, da je kdo brez stikov, povezave ali ni skupaj z drugimi: vsi so odšli, spet sem sam; želel je biti sam z njo; ostali smo sami sredi gozda; pohiti, otroka sem pustila samega; našel jo je samo doma; čisto, ekspr … Slovar slovenskega knjižnega jezika
kȍža — kȍž|a ž 〈G mn kôžā〉 1. {{001f}}organ koji je ujedno vanjska površina tijela čovjeka i životinje 2. {{001f}}taj dio tijela oderan sa životinje, sirov ili industrijski prerađen ∆ {{001f}}bijela (crna, žuta, crvena) ∼a boja puti čovjeka bijele… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
